Kaže "divider, splitter"...
Opasan si ti muškarac, Davide odgovaram iako znam da ovo zvuči kao opasan flert.
Nije D-u nasilje baš nepoznato... štoviše! To mu dođe i kruh i kolač. Ali nije nasilje razlog zbog kojeg je D meni opasan.
Sjedi njegova poruka kraj još jedne od Neprežaljenog. Gledam ih obje i ne mogu vjerovati da odgovaram D-u, a Neprežaljeni će (opet) ostati bez odgovora... Malo je reć paradoks...
Opasan je D zato što je fin, brižan, nenametljiv, ugodan... Plus što mu je besprijekorna gramatika. Iako ne u ligi Neprežaljenog, literarno je daleko jači nego što sam očekivala.
Rekao sam ti da želim razgovarati s tobom već godinu dana. Vidio sam te ono lani na Mostu.
Aaaaa, ti si taj?! Pokušavam se uhvatiti za nešto poznato, za dobar razlog da ga mrzim, da ustanem za pravicu, uz žrtve, ponižene/uvrijeđene, tamo gdje je moja zona udobnosti.
Ma nisam ja, vozio sam, zato ti nisam mogao prići.
Uh! Tražim racionalni razlog za svoju odavno definiranu ljutnju i ne nalazim ga, dok on posve nevino zapisuje moje ime sebi na zapešće.
Čudim se samoj sebi kako sam lako razoružana. Gdje je moja militantnost, gdje li borba protiv nepravde... čim je netko ljubazan...
I što sad? Uputiti mu lavinu otrovnih strelica! Da vidim dokle će ostati ljubazan i fin! Tj. dokle će opstati njegova fasada ljubaznosti i finoće.
